Sedmogodišnji dječak Jerko svjedok je ubistva svoje bake, teškog ranjavanja strica, rušenja porodične kuće i zarobljavanja roditelja. On sam uspijeva pobjeći u košari obješenoj za magarca. Završi u prihvatilištu za ratnu siročad. Od stresa i šoka, koji je proživio prestao je pričati. Neprestano šuti i odbija komunikaciju s okolinom, a do njega pokušava doprijeti psihologinja Bernarda. Na Božićno jutro, djeca u prihvatilištu gledaja televiziju i Jerko neočikivano progovori, kad ugleda svoje roditelje u reportaži o razmjeni zarobljenika. S ocem i majkom se vraća u rodno selo, u svoju razrušenu kuću. Bernarda im dolazi u posjet i u dugom noćno razgovoru Jerkova majka pokušava objasniti i sebi i njoj, što znači oprostiti nakon svih proživljenih patnji.