Mladić Bobo u samoodbrani ubije dvojicu kriminalaca, a onda se po savjetu svog advokata preda policiji. Potom završi u umobolnici, odakle pobjegne i nađe se sa svojom djevojkom. Policija kreće u potjeru, a slučaj prati mlada ambiciozna novinarka...
Prvi hrvatski cjelovečernji igrani film nakon Žive istine Tomislava Radića koji se izrazito naslanja na poetiku Jean-Luca Godarda, upravo u vrijeme njezine svjetske revitalizacije, napose u okvirima američkog neovisnog filma. Oblikovno, ponajprije stilski, načelno svjež, Mondo Bobo je inferioran na narativno-karakterizacijskoj razini i zapravo predstavlja tek skicu za ozbiljan film. Usprkos tome, na Pulskom festivalu nagrađen je Zlatnim arenama za režiju, glavnu mušku ulogu, scenografiju i montažu, s uspjehom je prikazivan na manjim međunarodnim festivalima (Nagrada Don Quixote u Cottbusu), a snažno ga je podržao i dio hrvatske kritike, kao neovisno proizveden uradak koji slijedi svjetski filmski duh vremena.
Izvor : portal "Baza HR kinematografije"
