Neposredno poslije rata, u jednom selu, negdje u Srbiji, predsjednik narodnog odbora, zajedno sa seljacima, dovija se na razne načine kako da izbjegne obavezni otkup žita i druge državne dažbine. Zato odlučuju da ga smjene, ali se on nekako izvuče. Loveći ribu eksplozivom, on nastrada. Prema nepisanom pravilu - o pokojniku sve najljepše - seoska škola dobija njegovo ime. Novi predsjednik želi da selo izvuče iz zaostalosti i da ga uključi u proces industrijalizacije. Nailazi na žestok otpor, ali pridržavajući se striktno Staljinove metode i uz podršku "više vlasti", od seljaka stvara radničku klasu. Velika želja mu je da pomno prouči Marksov "Kapital". Ali, vihor progresa, koji ga je vinuo u visine, vraća ga nemilosrdno u stvarnost iz koje ubrzo fizički nestane.