Tarik je mladi, neafirmirani sarajevski pisac, koji u predvečerje rata u Bosni, šalje filmski scenarij na simpozij u Francusku. Njegova filmska priča, sa temom iz Drugog svjetskog rata, u kojem je njegov otac Ahmed kao logoraš razmijenjen za fašiste, postaje sudbina koju živi. Ratna priča oca i sina ponavlja se u razmaku od pedeset godina. Tarik biva zarobljen od srpske vojske ali, francuski producent, koji je prihvatio njegov scenarij, uz pomoć UN-a, organizuje razmjenu i dovede ga u Pariz. Tamo slučajno sretne svoga mučitelja iz logora, koji se također nalazi u Francuskoj. Tarik ga, opsjednut, prati.
Remake je debitantski film režisera Dine Mustafića, koji postavlja tezu o historiji koja se krvavo ponavlja, odnosno o tome da su oni koji nisu naučili povijesne lekcije prisiljeni ponoviti ih pa je tako film prožet simbolima i alegorijama. Scena sa početka filma sa Ahmedom Karagom i snagatorom Don Dragišom de la Kuveljom simbolizira da sila ne mora nužno pobijediti, papir kojeg pale Tarik i Alma na brdu iznad Sarajeva predstavlja granate, vatru i sav užas koji uskoro slijedi. Ahmed umalo umire radi odbrane svojih komšija Srba, koji ga ironično pedesetak godina kasnije ubijaju. Upečatljiva je scena s "Pjevačem" u logoru koju je kritika ocijenila kao jedno od ključnih u cijelom filmu.
Uglavnom je pohvaljena emocionalna angažiranost sa nekoliko veoma potresnih i dirljivih scena. Glavna tema je pitanje koje se toliko često postavlja na ovim prostorima poslije svih događanja u prošlosti; osveta ili oprost. Film na kraju daje odgovor na tu dilemu. Dino Mustafić je u jednom od intervjua rekao: "Potrebni su nam katarzični filmovi koji govore o našoj skoroj prošlosti. Oni su jednako važni kao svjedočanstvo da se zlo i glupost rata ne ponovi. Scenarist Zlatko Topčić je govoreći o scenariju izjavio: "Scenario je lišen ideoloških i dnevnopolitičkih primjesa. Ovaj film hoće da bude film ljubavi, a ne mržnje."
Remake je doživio ogromnu popularnost i veliki uspjeh na kino blagajnama u Bosni i Hercegovini i širom svijeta, a publika i kritičari ga ocjenjuju veoma visokom ocjenom.[8] Godine 2003. je bio najgledanije filmsko ostvarenje u matičnoj zemlji i jedan je od najpopularnijih, najgledanijih, najskupljih, najprofitabilnijih i najnagrađivanijih bosanskohercegovačkih i regionalnih filmova ikada. Smatra se jednim od najboljih filmova na prostoru bivše Jugoslavije. Portal IMDb ga je ocjenio ocjenom 7,6/10. Kritičar čuvenog njemačkog magazina i portala Kino-German Film & International Reports sa sjedištem u Berlinu, Ronald Holloway je film Remake ocijenio izvrsnim, potresnim i angažiranim filmom, a kritičarka najutjecajnijeg svjetskog filmskog i teatarskog magazina i portala, američkog Variety-a sa sjedištima u Los Angelesu (Hollywood) i New Yorku (Broadway), Deborah Young je film ocijenila remek-djelom.
Film je doživio ogroman uspjeh u inostranstvu. Prikazan je na preko četrdeset najprestižnijih međunarodnih filmskih festivala širom svijeta. Neki od najznačajnijih su: Međunarodni filmski festival u Rotterdamu, Berlinale, Filmski festival u Parizu, Filmski festival u Rimu, Filmski festival u Göteborgu, Internacionalni filmski festival u Monaku, Internacionalni filmski festival u Salernu, Internacionalni filmski festival u Sofiji, Internacionalni filmski festival u São Paulu, Internacionalni filmski festival u Houstonu (Texas), Internacionalni filmski festival u Istanbulu, Svjetski filmski festival u Montréalu, Filmski festival u Münchenu, Filmski festival u New Yorku, Internacionalni filmski festival u Clevelandu (Ohio) i mnogi drugi. Svoju američku premijeru je imao na prestižnom Wine Country filmskom festivalu u San Franciscu (Kalifornija). Prikazivan je na festivalima u Holandiji, Poljskoj, Hrvatskoj, Srbiji, Francuskoj, Bugarskoj, Brazilu, Italiji, Kanadi, Švedskoj, Turskoj, Španiji, Monaku, Njemačkoj, Češkoj, Sjedinjenim Američkim Državama dok je u Mađarskoj doživio i TV premijeru. Veoma bitna je činjenica da film nije bio debitantski samo za Dinu Mustafića već i za scenaristu Zlatka Topčića kao i za glavnog glumca Ermina Bravu, Ermina Sijamiju, Marija Drmaća te za mladu hrvatsku glumicu Helenu Minić što ovo ostvarenje čini unikatnim. Bitno je i pojavljivanje slavnih svjetski poznatih francuskih glumaca François Berléanda i Evelyne Bouix. Istaknutu ulogu su imali i hrvatski glumci Dejan Aćimović, Lucija Šerbedžija i Slaven Knezović.
Izvor : Wikipedia
