U razgovoru, nakon promocije svojih izabranih djela, Edo Sokolija otkriva mladoj novinarki tajnu nastanka svog najpoznatijeg djela. Kao što je nekad iz jezika, iz neobične poslovice rekonstruirao istinitu tragičnu priču, tako ga sad ovaj sudbinski razgovor dovodi do životnog naličja priče, koja se itekako tiče njegova života. I novinarkinog. Retrospektivno se otkrivaju scene iz malog grada u Bosni, u kojem je nekad pisac živio, a i novinarka je u njemu rođena. Završetak intervjua, koji je istovremeno i završetak filma, otkriva čitavu mrežu povezanosti između gotovo svih likova i otvara mnoštvo novih značenja u neobičnoj, prividno zaboravljenoj poslovici: «Baci nizvodu, naći ćeš uzvodu.».