Nastavljajući se na naturalističko-etnografsku poetiku ranijih filmova, Ante Babaja je u Izgubljenom zavičaju realizmu dao nostalgično-lirsku intonaciju i ostvario najpoetičniji uradak, iznova obilježen dubokom i trajnom otuđenošću središnjeg lika. Posebno se pamti prva retrospekcijska epizoda, u kojoj Kontesina mlada kći razgolićuje tek propupale grudi, omogućujući još mlađem junaku prve erotske spoznaje.
Izvor : portal "Baza HR kinematografije"
