U rano proljeće 1941. godine, kad je Hitler počeo da osvaja Evropu, u Beograd su se sjatili najbolji obijači i falsifikatori; među njima i Glavonja i Kalauz. Oni su zavili u crno mnoge banke i znani su policiji širom Evrope. Glavonja je inteligentan, poliglota i promišljen tip. Vrijeđa ga kada ga zovu lopovom - on je nadahnuti obijač, spreman za velike poduhvate i ima vrlo razvijenu samosvjest o svom umijeću. Kalauz je njegova suprotnost. Pohlepan je na sve što mu zasija pred očima, sklon je usputnim sitnim krađama, dosta je skromne pameti i - „glup“, kako to za njega kaže njegov ortak. Njegovom krivicom „pali“ su na prvom poduhvatu u Beogradu. Priča počinje hapšenjem Glavonje i Kalauza nakon jedne njihove operacije. Pošto sebe smatraju elitom među zatvorenicima, nisu mogli da jedu zatvorsku hranu, pa su sebi dozvolili da se sami posluže oficirskom hranom, zbog čega su završili u samici. Kada je Kraljevinu Jugoslaviju, kao i veliki dio Evrope, okupirala Njemačka, i Glavonja i Kalauz postaju njemački zatvorenici. Nijemci su se 1941. uselili u najljepše vile u Beogradu, među njima i njemački pukovnik sa lijepom mladom ženom. Pošto nije znao da otvori kasu koju je zatekao u vili, pukovnik je naredio da mu dovedu Glavonju i Kalauza. Oni koriste situaciju i uspjevaju da pobjegnu. Preko svojih prijatelja nabavljaju njemačka dokumenta u kojima stoji da su Hitlerovi rođaci, veliki junaci Njemačkog rajha. Pozdravljaju se sa ženama i djecom i odlaze u Berlin da „rade“ smatrajući da se tamo može naći najbolji posao. Lažno predstavljanje pomoglo im je da postanu dio tamošnje elite, a to im omogućilo i dosta uspešnih operacija - sve do ponovne robije, ali ne zadugo...