Djeca iz sela pod Grmečom počinju da bježe iz škole zbog terora koji zavodi učitelj zvani Paprika, jer mu je nos stalno bio crven od alkohola. Prvi koji bježi je Jovanče, koji kasnije postaje harambaša. Za njim, u Prokin Gaj, dolaze Lazar Mačak, majstor za popravljanje svega i svačega, Đoko Potrk, pjesnik brzih nogu, i Dugonogi Stric, najviši u družini, dječak sa slamnatim šeširom u koga se zaljubila devojčica Lunja, a koju on uporno ignoriše. Prateći Strica, u družinu dolazi i Nikolica s Prikolicom, odnosno sa njegovim psom Žućom. Nikolica ostavlja Žuću noću da čuva logor, staru napuštenu vodenicu, i na kraju, Đoko Potrk dovodi Nika Ćulibrka, čiji je otac radio u Americi i Vanjku Širokog, čiji je otac porijeklom Rus. Zatim, knez Valjuška, seoski poglavar, organizuje potjeru za dječacima, nakon što ih je Lijan otkrio. Dječaci su pohvatani, a logor je zatvoren. Godine 1941. rat zatiče dječake, i njihovu igru pretvara u stvarnost. Stric spašava život njegovom bratu Nikoletini Bursaću, a kada ustaše dođu u Prokin Gaj, dječaci, Lunja, đed Vuk i poljar Lijan beže u Mačkovu pećinu, koju je Lazar Mačak još davno otkrio, a koja se nalazi ispod vodenice. Lunja kroz drugi izlaz, odlazi do partizanskog odreda i dovodi ih u pećinu. Partizani, predvođeni Nikoletinom, izlaze iz vodenice i napadaju ustaše. Nakon što su pobjedili ustaše, partizani odlikuju dječake, koji zahtjevaju da pođu sa njima. Na kraju, samo Lunja ostaje u Gaju i gleda kako dječaci odlaze sa partizanima, sa sve Lijanom.