Dora se nakon smrti svog muža, poznatog violinista, suočava sa dijelom života koji je krio od nje. Saznavši za njegovu ljubavnicu, poklanja njegovu skupocjenu violinu Amiru, bosanskom dječaku izbjeglici, jedinoj osobi koja je plakala na sahrani njenog muža. Izet  i Sabina, Amirovi roditelji, žive u potpunom siromaštvu i suočavaju se s odlukom trebaju li pustiti sina da prati karijeru violinista ili da to spriječe kako ne bi “živio u iluziji”.