Drugi redateljski projekt glumca Dejana Aćimovića 2007. je godine u Puli ovjenčan Zlatnim arenama za najbolju glavnu (Nataša Dorčić) i sporednu žensku ulogu (Olga Pakalović), nagradom Žirija mladih filmofila za najbolji film Nacionalnog natjecateljskog programa te Vjesnikovom nagradom Breza za najboljeg skladatelja-debitanta. Godinu kasnije je na filmskom festivalu u Münchenu osvojio Nagradu publike za najbolji film, a Europska filmska akademija uvrstila ga je među 40 najboljih europskih filmova za 2008. godinu. Posrijedi je emotivna obiteljska melodrama nenametljive, razmjerno sugestivne i promišljene režije, vrsnog scenografskog i ikonografskog rekreiranja razdoblja ranih sedamdesetih te velikog broja slikovitih i životnih sporednih likova. Njih tumači raspoložena glumačka postava, a učinkovitom stvaranju retro-ugođaja znatno pridonosi i kamera Sashe Rendulića. Pored određenih dramaturških problema, osobito nedovoljne usredotočenosti na pojedine motive i neke likove koji ostaju neelaborirani, cjelina pati i od pomalo prekasna umetanja intrigantnije obiteljske drame i elemenata tragedije. No emotivnost je često prilično intenzivna, međuodnos dječakovih roditelja predočen je slojevito i suptilno, a imponira i afirmiranje ženske emancipacije u patrijarhalnom društvu.

Izvor : portal “Baza HR kinematografije”