Dok sjedi u restoranu, koji predstavlja čekaonicu za drugi svijet, umorni starac promatra goste restorana, koji predstavljaju njega i njegovu najužu porodicu, tokom bitnih trenutaka njegova života. Trenutaka, koji su utjecali na njega i tu porodicu, te ga pretvorili u čovjeka kakav je bio na kraju života. Starac je prisiljen te događaje gledati objektivno, sa strane, kao svojevrsni sudac i porota tragičnog života punog žaljenja, gorčine i krivih odluka. U jednom trenutku, postaje jasno da je starac zapravo umro i promatra svoj vlastiti život.