Negdje u Bosni 1993. grupa vojnika HVO-a dobija zadatak da drži jedan od najvažnijih položaja prema jedinicama VRS, u brdima kod lovačke barake. No iste večeri po dolasku na položaj, njima iza leđa izbija hrvatsko-bošnjački sukob, čime ostaju odsječeni od svojih saboraca. Tada moraju da se povlače preko srpskih i bošnjačkih položaja da se dokopaju spasa – Crnih voda. Pri povlačenju nailaze na kolibu u kojoj su vojnici Armije BiH, te ih napadaju i ubijaju. Sljedeće jutro, Robe ubija zapovjednika Ivu, misleći da je vojnik ABiH, te malo kasnije i on gine stavši na minu. U noći kada su krenuli iz kolibe vojnike HVO-a napadaju Bošnjaci. Nakon tog napada, samo Tomo, Ćoro i Vijali ostaju živi, te kasnije krenu i dođu do groblja gdje ginu Ćoro i Tomo. Vijali biva ranjen te mu se pričinjavaju domobrani, vojnici ABiH, partizani i njegovi mrtvi saborci. U Bosni 1943. dvojica ustaša vode grupu domobrana u akciju protiv manje grupe partizana. Među domobranima je Martin, te Ferid koji upropašćen viješću da mu je cijela porodica pomrla od tifusa, odlučuje da dezertira. No to mu ne uspijeva pošto njega, Martina i Stojana koji su ga tražili napadaju partizani. Ferid i Stojan u okršaju ginu, kao i partizani koji su ih napali. Krenuvši dalje, domobrane ponovno napadaju partizani, dio ih gine, a ustaškog kapetana Danu Boru partizani zarobljavaju. Martin ostaje sa poručnikom Knezom i ustašom Seminom koji mu kaže da pobjegne, što Martin i učini.
Linkovi
Komentar
Ratna drama redatelja Kristijana Milića uspjela je adaptacija nagrađivanog istoimenog romana Josipa Mlakića, na festivalu u Puli 2007. godine nagrađena Zlatnim arenama za najbolju režiju, sporednu mušku ulogu (Borko Perić), glazbu, montažu, kameru i specijalne efekte, kao i posebnim Zlatnim arenama za dizajn zvuka i ton, te ovjenčana nagradom Zlatna kamera 300 na Međunarodnom festivalu filmske kamere u Bitolju a godinu kasnije nagradom Europa izvan Europe na beogradskom FEST-u i nagradom Hudi maček na Grossmannovu festivalu filma i vina u Ljutomeru. Mlakićevoj angažiranoj (anti)ratnoj prozi, na koju su prema piščevim riječima ponajviše utjecala djela Mihaila Bulgakova i Milana Kundere, Milić pristupa iznimno pedantno, sugestivno dočaravajući mračno i depresivno ozračje romana, kao i prikaz metafizičke dimenzije rata s ponavljanjem tragičnih sudbina protagonista. Milić uglavnom zaokruženo, redateljski vrlo kompetentno, dramaturški pregledno i unatoč pomalo nezgrapnome fantastičnom epilogu mjestimice nadahnuto, stilski i vizualno dojmljivo te s osloncem na vrlo uspjele glumačke interpretacije izmjenjuje dvije fabularne linije, ekonomično no efektno profilira velik broj protagonista, ali i naglašava književnikove stavove o besmislenosti ratovanja, ponavljanju povijesti i neumitnom tragičnom usudu svih sudionika ratova na području nekadašnje Jugoslavije tijekom devedesetih godina.
Izvor : portal "Baza HR kinematografije"
