Dnevnik "260 dana" djelo je malog čovjeka, koji je svakodnevnim radom na samome sebi uspio probiti sve barijere, otvoriti oči i realno bez predrasuda i mržnje sagledati stvari iz svih uglova. Ključan element je bio odvojiti srce od mozga, osjećaje od razuma, što je posebno teško, pogotovo s tragedijom na svojim leđima. Desetogodišnji dječak nalazi se na krivom mjestu, u krivo vrijeme, zajedno sa svojom šesteročlanom porodicom. Krivo mjesto je okupirano područje istočne Slavonije u tadašnjoj Jugoslaviji, a krivo vrijeme je vrijeme kada je globalna politika, tj. kada su globalni igrači rekli da je vrijeme da se Jugoslavija raspadne. Kao koleteralna žrtva biva zarobljen 265 dugih dana, proživljava svakodnevne nezamislive patnje, umire nekoliko puta, sahranjuje svoje bližnje i naposlijetku nakon 6360 sati, ponovo vidi svjetlo dana.