Alek je očajan, pošto ga je nakon trogodišnje veze Teodora ostavila. Pati, bezvoljan je, patetičan, i ima svakodnevne samosažaljevajuće seanse kod svog prijatelja Baneta. Usprkos Banetovim savjetima, Alek i dalje zove Teodoru, koja se u međuvremenu zaljubila u Nemanju. Problem je u tome što se Nemanja nije zaljubio u nju, već u u Marinu, nekoliko godina mlađu djevojku. Nažalost, Marina nije zaljubljena u njega, nju jako privlači Alek, ali ne zna da je razlog njegovom "šarmu očajnika" brodolom s Teodorom, ona misli da je Alek takav sam po sebi. Svako od njih bi dao sve na svijetu da bude s onim koga u tom trenutku ne želi. Tako se stvara jedan emotivni sistem spojenih posuda, začarani ljubavni krug, u kojem svako za svakim pati i svako svakog zlostavlja i muči, a u čijem se centru događaja nalazi Bane, kao svjedok svih emotivnih gordosti i posrtanja.