Radnja se odvija ljeta 1995. godine, neposredno pred operaciju „Oluja“. Boro, koji nije bio sedam godina u svom rodnom selu Drinovci u Hercegovini, odlučuje da ode sa svojom porodicom, ženom Jasnom i sinom Lukom. On se bliži četrdesetim godinama i ima želju da vidi svog brata, koji je sa porodicom pobjegao iz Sarajeva. Boro zna da mu je brat ranjen, ali pri prvom viđenju nakon dugog niza godina, saznaje da će mu brat doživotno ostati invalid. Boro se neprestano svađa sa Jasnom, a ne govori uopšte sa ocem Paškom, koga krivi za majčinu smrt. Boro će za dvije nedelje mjeseca avgusta riješiti dugogodišnji duboki spor sa ocem, i naučiće da bude bolji muž i otac, a u svemu tome ključnu ulogu će odigrati jedan kenjac — magarac.
Linkovi
Komentar
Psihološka obiteljska melodrama na pulskom festivalu 2009. godine nagrađena Zlatnim arenama za najbolji scenarij, kameru i glazbu, kao i nagradom Oktavijan Hrvatskog društva filmskih kritičara, te iste godine na Palm Springs Film Festivalu ovjenčana Nagradom za najbolji strani film, djelo je iznimno sugestivne i promišljene režije, maestralne fotografije i dojmljivog tjeskobnog ozračja. Oporu i atmosferičnu strindbergovsku dramu nose sjajni glumački nastupi, a osim iznijansiranih prikaza psiholoških stanja protagonista i njihovih kompleksnih međuodnosa odlikuju ju i vrsno napisani životni dijalozi te iznimno uspjela glazba u koju su spretno umetnute melodijske varijacije pjesme "Why Does My Heart Feel So Bad" američkog glazbenika Mobyja. U ulogu autodestruktivna i elementima tragike obilježena oca Paška te u njegov odnos sa sinom, Tonko Lonza unosi asocijacije na Ignjata Glembaja i njegov sukob s Leoneom, a cjelina je stilski dorađena s osloncem na kameru Mirka Pivčevića, koji ispranim bojama i uporabom sepije iznimno sugestivno dočarava atmosferu vrelog ljetnog dana na hercegovačkom kršu.
Izvor : portal "Baza HR kinematografije"
