SVETI GEORGIJE UBIJA AŽDAHU 2009

119 minuta

Radnja filma je smještena je u razdoblju od 1912. do 1914. godine u jednom srpskom seocetu na priobalju Save, nadomak granice sa Austrougarskom, i prati dešavanja vezana za selo i njegove stanovnike, od bitke protiv Turaka u Prvom balkanskom ratu 1912. do izbijanja Prvog svjetskog rata 1914. i presudne Cerske bitke. U selu postoji duboka podjela između zdravih vojno sposobnih muškaraca i mnogobrojnih vojnih invalida iz prošlih Balkanskih ratova, i ove dve grupe, iako dijele isti prostor, žive umnogome odvojeno jedni od drugih zbog međusobne netrpeljivosti. U središtu pažnje filma je ljubavni trougao između seoskog žandara Đorđa, njegove žene Katarine i mladog vojnog invalida Gavrila koji je nekada bio u ljubavnoj vezi sa Katarinom, prije nego što je u ratu izgubio ruku, a uz ruku donekle i volju za životom. Iako se Katarina u međuvremenu udala za Đorđa, ona i dalje voli Gavrila što povremeno dovodi do konfrontacije između njih dvojice. Po početku Prvog svjetskog rata, počinje mobilizacija svih dijelova Srbije i svi vojno sposobni mještani sela su mobilisani. U selu su ostali samo žene, djeca i invalidi koji, kako glasine tvrde, pokušavaju da iskoriste situaciju udvarajući se seoskim ženama. Ove glasine dopiru do mobilisanih seljana na frontu i, da bi spriječili opštu pobunu i njihovo napuštanje borbenih položaja, srpska komanda odlučuje da i invalide pošalje na front i to na prvu borbenu liniju.

Glavne uloge

Sve uloge
Lazar Ristovski

Lazar Ristovski
Đorđe žandar

Đorđe žandar (Lazar Ristovski)

Milutin Milošević

Milutin Milošević
Gavrilo Vuković

Gavrilo Vuković (Milutin Milošević)

Fotografije

Sve fotografije
-Dušan Joksimović tokom snimanjaSrđan Dragojević tokom snimanjaDušan Joksimović u filmu Sveti Georgije ubija aždahu

Linkovi

Komentar

Mnogi kritičari smatraju da je film iznevjerio očekivanja. Pohvaljena je scenografija Miljena Kljakovića Kreke i fotografija Dušana Joksimovića, ali su gotovo svi zamjerili režiseru Dragojeviću na nedovršenosti filma i nedostatku pravih emocija. Prema mišljenju kritičara Dejana Ognjanovića „Propuštena je jedinstvena prilika za zaista veliki, epski, emotivno i idejno nabijen film o tom slabo filmovanom periodu naše srpske istorije. Umjesto toga, dobili smo tek jedan nemušt, nedorečen, iznenađujuće prosječan film sa previše deklamovanog teksta, a nedovoljno upečatljivih slika i emocija“. 

Kritičarka Politike Dubravka Lakić, iako nešto više blagonaklona prema filmu, priznajući Dragojeviću zanatsku veštinu, rekla je da je film u dramskom smislu zakazao: „Tragično stradanije (ratnih invalida) Dragojević nije umio, ili nije prepoznao da treba da iskoristi za katarzu. Takva prilika je otišla u nepovrat. A bila bi to najmoćnija scena njegovog visokostilizovanog filma u kojem je, doduše, pokazao široku rediteljsku erudiciju, posežući povremeno i za citatima iz Kopoline 'Apokalipse' (scene šverca brodom preko Save), ili iz filmova Serđa Leonea". Na filmskom veb-sajtu IMDb ocenama od 1 do 10 muškarci su u proseku dali 7,1 a žene 8,4 ocene.

Pored svih navedenih kritika, film se može i iskritikovati zbog pogrešnih prikaza bitke na Ceru. Cerska bitka je bila bitka manevarskog tipa, gdje nisu korišćeni rovovi, budući da u prvim mjesecima Prvog svjetskog rata, svugdje u Evropi, pa i u Srbiji nisu korišćeni rovovi. Rovovi su u ovom ratu uvedeni tek krajem 1914-te posle bitke na Marni. Takođe govor Branislava Lečića, kao majora Tasića je zapravo govor koji ni jedan oficir nije korisitio tokom Cerske bitke, već je zapravo govor jednog od oficira kraljevine Jugoslavije u Aprilskom ratu.

Kolaži iz filma/serije

-

Ostale slike

Dušan Joksimović tokom snimanjaSrđan Dragojević tokom snimanjaDušan Joksimović u filmu Sveti Georgije ubija aždahu

 

Plovdiv (Bugarska)
Omarska (Prijedor) (Bosna i Hercegovina)
Deliblatska Peščara (Srbija)
Press 30-03-2009Press 16-10-2011Politika 19-11-2006Politika 06-12-2007Nezavisne Novine 22-06-2009Dnevni Kulturni Info 11-01-2010Blic 06-12-2007

Fakti

- Sa budžetom od oko 5 miliona €, to je jedan od najskupljih filmova srpske produkcije do sada. Film je bio srpski kandidat za američkog Oskara za najbolji film van engleskog govornog područja za 2009. godinu.

- Film je baziran na poznatoj pozorišnoj predstavi iz 1984. Dušana Kovačevića, koji je takođe napisao i scenario za film. Kovačević tvrdi da je priča zasnovana na istinitom događaju kojeg mu je ispričao njegov deda Cvetko Kovačević, mada nije poznato da je Srbija mobilizovala invalide tokom rata. Kovačevićev deda je kao dječak za vrijeme Cerske bitke bio angažovan kao volovodac, prevozivši mrtve i ranjene sa ratišta do poljske bolnice smještene nadomak Šapca. Kovačević o tome kaže:   Priču mi je deda ispričao u nekoliko škrtih rečenica. Rekao je: „A onda su, tako, zbog ljudske pakosti i zlih jezika, mobilisali bogalje iz mačvanskih sela i odveli ih „po kazni“ pravo na Cer. Gurnuli su ih u prve borbene linije, koje su unaprijed bile žrtvovane. Među tim nesrećnicima bio je i moj brat, sakat u nogu i dobar ko ‘leb. Nije se vratio sa Cera. A nismo ga ni našli, kasnije.“

- Projekat „Sveti Georgije ubiva aždahu“ Srđan Dragojević je namjeravao da pretvori u film još 1998. Zbog nedostatka novca prva dva pokušaja snimanja drame 1998. i 2001. su propala, da bi tek treći pokušaj bio uspješan.

- Film je sniman 90 dana u Srbiji, Republici Srpskoj i Bugarskoj (od toga 50 puta noću). Ekipa filma je brojala oko 1.000 članova i potrošeno je 60.000 metara filmske trake. Lokacije snimanja su bili Plovdiv (Bugarska), Omarska (Republika Srpska) i Deliblatska peščara (Srbija). Za potrebe filma u Deliblatskoj peščari je izgrađeno selo koje je ličilo na sela sa početka 20. vijeka. U Omarskoj kod Prijedora je napravljena scenografija za snimanje scena Cerske bitke. Ukupni troškovi snimanja su bili oko 4,5 miliona evra. Najveći dio tih sredstava obezbjedile su vlade Republike Srbije i Republike Srpske koje su ocjenile da je ovo projekat od nacionalnog značaja. Scenarista Dušan Kovačević kaže da su na snimanju u Deliblatskoj peščari uslovi bili veoma teški.

- Film su finansijski podržale vlade Republike Srbije sa 1.500.000 i Republike Srpske sa 750.000 evra, evropski filmski fond „Eurimaž“ sa 400.000 evra, Ministarstvo za kulturu Srbije i Izvršno vijeće Autonomne Pokrajine Vojvodine.

- Muziku za film komponovao je Aleksandar Ranđelović. Muzika je snimljena u sali Beogradske filharmonije, a izveo ju je orkestar od 50 muzičara, članova Pro Arte Orchestra of Belgrade. Prema riječima kritičara Vladana Petkovića „muzika Aleksandra Ranđelovića je funkcionalna i ne previše napadna, što je za svaku pohvalu kad se radi o ratnom filmu“

- Premijere filma su bile 11. marta u Beogradu, 12. marta u Banjoj Luci i 13. marta 2009 u Nišu. Na dan premijere u Banjoj Luci, održan je i doček ekipe u zgradi vlade Republike Srpske. Nakon dvije nedelje prikazivanja u bioskopima u Srbiji, film je gledalo 67.032 gledalaca.