Junak priče Koko, raduje se velikim promjenama u svom životu. Do sada je živio na selu, a zatječemo ga u trenutku kad se s roditeljima seli u grad. Stan u koji se doselila njegova porodica, pripadao je Vinceku, starom škrcu, čija je smrt obavijena tajnom. Uskoro će se Koko i prijatelji upustiti u opasnu pustolovinu, zajedno s njegovom dražesnom sestrom Maricom, vjernim psom. Carem i zabrinutim roditeljima. Postoje li duhovi? Zašto žele otjerati Koku i njegovu porodicu? Hoće li Koko, uz pomoć novih i starih prijatelja, riješiti tu zagonetku prije odraslih, saznat ćemo u burnom raspletu ove detektivske priče...
Linkovi
Komentar
Godine 2011. na filmskom festivalu u Puli ovjenčana Zlatnim arenama za najbolju montažu (Slaven Zečević) i glazbu (Dinko Appelt) te Vjesnikovom nagradom Breza za najboljeg redatelja debitanta i nagradom publike Zlatna vrata Pule, obiteljska pustolovna krimi-komedija "Koko i duhovi" suscenarista i redatelja Daniela Kušana adaptacija je klasičnog istoimenog romana za djecu redateljeva oca Ivana Kušana. Želeći ostati što je moguće vjerniji očevu proznom predlošku, redatelj je u film ipak odlučio dodati nešto svoje, te je zbivanja drugog od pet romana o pustolovinama dječaka Koka Milića smjestio u vrijeme vlastitog djetinjstva potkraj sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Konačni rezultat je neosporno šarmantno, zabavno te ciljanoj dječjoj publici izvedbom primjereno ostvarenje sjajno animirane odjavne špice, koje pati od brojnih nedostataka. Pored pomalo nezgrapne i ne sasvim uredne dramaturgije s čestim posezanjem za elipsama, pri čemu se ne prikazuju ni dramski važni detalji, film pati od mjestimično odveć statične i nemaštovite režije koja se u dijaloškim scenama svodi na izmjenu planova i kontraplanova, od povremeno ukočenih nastupa mladih glumaca, od pojednostavnjenih, u određenoj mjeri naivnih, stereotipiziranih i karikiranih likova odraslih, te od u nekim segmentima ishitrene i nelogične završnice.
Izvor : portal "Baza HR kinematografije"
