Lea, popularna i talentovana glumica i plesačica, prozvana je hrvatskom Shirley Temple, a njezina najbolja prijateljica postaje Darija, također talentovana glumica u usponu. Lea je Jevrejka, a Darija je njemačkog porijekla. Njihovo sretno djetinjstvo i nerazdvojno prijateljstvo prekinuto je s početkom progona Jevreja u Zagrebu, a zauvijek ih je razdvojio posljednji transportu Jevreja za Auschwitz 1943. godine.
Linkovi
Komentar
Pseudobiografska ratna drama redatelja Branka Ivande, koji s Dragom Kekanovićem supotpisuje i scenarij filma, na pulskom festivalu 2011. godine ovjenčana je Zlatnim arenama za najbolju scenografiju i kostimografiju te Posebnom Zlatnom arenom za masku, a film je nagrađen i na 45. WorldFestu u Houstonu 2012., na TV Festivalu u Baru 2012., na 30. Festivalu Cine-Jeune također 2012. te na Jewish Eye Festivalu u izraelskom Ashkelonu 2011. godine. Posrijedi je pomalo artificijelno, pretjerano kičasto i ne baš uvjerljivo ostvarenje, osobito u prvom dijelu koji se zbiva prije Drugog svjetskog rata, a u kojem je priča koncipirana poput odveć napadno dizajniranog i rasplesana eklektičnog vodvilja u kojem se svi neprekidno smiju i neprirodno su dobre volje. Raskošan dizajn u kombinaciji s efektno koreografiranim plesnim i pjevanim sekvencama te odlična i vrlo atmosferična fotografija Mirka Pivčevića nekim sekvencama daju kontraproduktivan ugođaj kazališnih prizora, a sve je praćeno pretjerano energičnom glumom većeg dijela postave. U nedostatke djela ubrajaju se i vidna redateljeva proračunatost i pretpostavljivo želja za nezamjeranjem, u skladu s kojima u filmu nema nijednog pravog negativca. Problematična je i sama sekvenca Leine smrti u vlaku za Auschwitz, koju Ivanda uprizoruje u nadrealno koreografiranoj sceni u kojoj djevojčica, s roditeljima i drugim Židovima iz vagona, negdje u polju počinje stepati.
Izvor : portal "Baza HR kinematografije"
