Halimin put je priča o tragičnoj ljudskoj sudbini, o jednoj od mnogobrojnih delikatnih situacija u postkonfliktnim društvima. U filmu glavna junjakinja muslimanka Halima nastoji pronaći tijelo svog ubijenog sina, stradalog tokom rata u Bosni i Hercegovini. Pronalaskom tijela u jednoj od masovnih grobnica, odbija dati uzorak krvi kako bi se na jedini način DNK analizom identifikovalo tijelo. Razlog tome leži u činjenici da nije biološka, već samo majka potajno usvojenog sina. Međutim, vođena željom da otkrije posmrtne ostatke svoga usvojenog sina, odluči se na potragu za njegovom biološkom majkom te njenim pronalaskom dolazi do neočekivanih situacija.
Linkovi
Komentar
Godine 2012. na pulskom festivalu ovjenčana Zlatnom arenom za najbolju sporednu žensku ulogu (Olga Pakalović) i Nagradom publike Zlatna vrata Pule, te proglašena najboljim filmom po izboru Žirija mladih filmofila, postratna egzistencijalna drama Arsena Antona Ostojića temeljena je na istinitoj priči o bračnom paru Fazlić, stanovnicima kozaračkog mjesta Suhi Brod pored Prijedora, koji su čak 12 godina tragali za biološkom majkom svog posinka ubijenog 1992. godine. Treći Ostojićev dugometražni projekt odlikuju vješta i nerijetko sugestivna režija, suptilna psihologizacija naglašena tragikom obilježenih likova, tematska intrigantnost, poetična i gotovo metafizička završnica, učinkovito profiliranje dvaju snažnih ženskih likova koje izvrsno interpretiraju Alma Prica i Olga Pakalović, dramaturška urednost, naglašena emotivnost i efektna atmosferičnost postignuta i odličnom fotografijom Slobodana Trninića. Česti flashbackovi umetnuti su elegantno i na pravim mjestima, pri čemu su oni vezani za ratna stradanja ponekad odveć klišeizirani i patetični, dok je ideja o nacionaizmom, predrasudama i iracionalnim mržnjama uvjetovanom obiteljskom i šire društvenom tragedijom provedena vrlo učinkovito.
Izvor : portal "Baza HR kinematografije"
