Danko Babić je uspješan ginekolog u najboljim godinama, cijenjen stručnjak, zaposlen u vodećoj hrvatskoj klinici za ginekologiju i sterilitet. Beskrajno je ambiciozan, korumpiran, nemoralan, povezan s najgorim zagrebačkim podzemljem i spreman je učiniti baš sve. Teško razočaran i povrijeđene taštine, jer je na šefovsko mjesto izabran njegov kolega doktor Bantić i jer zgodna stažistkinja Lovrićka, grubo odbija njegovo udvaranje, on laže, falsifikuje nalaze, spletkari, podmeće kolegama i radi sve ne bi li se domogao svojih ciljeva, a to ga dovodi do saradnje sa šefom narko-mafije i vlasnikom narodnjačkih klubova za kojeg obavlja ilegalne abortuse. Kad šef zatraži, da za njega napravi još jedan, zadnji ‘poslić’, a to je abortus ženi koja je s ministrom saobraćaja trudna sedam mjeseci, Babić isprva odbija jer radi se o ubistvu, a ne o abortusu…
Linkovi
Komentar
Na pulskom festivalu 2012. godine nagrađena Zlatnim arenama za režiju, najbolju glavnu mušku ulogu, scenografiju, kameru i masku, te ovjenčana nagradom Oktavijan Hrvatskog društva filmskih kritičara i nagradom FEDORA-e (Federacije filmskih kritičara Europe i Mediterana) za najbolji film, urbana socijalna drama s elementima trilera slobodna je adaptacija istoimenog romana Alena Bovića, bivšeg zagrebačkog ginekologa pravim imenom Ivo Balenović. Pored efektne uvodne višeminutne sekvence s mnoštvom likova realizirane u jednom kadru te niza učinkovito dramski tenzičnih scena također ostvarenih u jednom kadru, najizrazitije vrline filma dinamična su i mjestimice nadahnuta Schmidtova režija, minimalističko no učinkovito profiliranje važnijih sporednih likova, konkretno policijskog inspektora u izvedbi Leona Lučeva i glavne medicinske sestre koju praktički u ulozi bez riječi tumači Nataša Janjić, redom vrlo dobri i uvjerljivi glumački nastupi, kao i tendencija da se gledatelje često vizualno šokira scenama poput eksplicitnog obavljanja abortusa i bacanja odstranjenog fetusa, ili pak vrlo uvjerljivim prikazima borbi pasa. No u koncipiranju cjeline autori su odabrali neka dramaturška i izvedbena rješenja koja se u određenoj mjeri pokazuju kontraproduktivnima, poput isključive uporabe često tresuće kamere iz ruke zbog čega su neke sekvence pretjerano kaotične i teške za praćenje, te naglu, nemotiviranu i nelogičnu promjenu ponašanja i karaktera doktorice Lovrić u završnici.
Izvor : portal "Baza HR kinematografije"