Nazif izdržava porodicu skupljajući staro gvožđe, ali jedva sastavlja kraj sa krajem. Svaki dan skuplja otpadni metal, dok njegova supruga Senada brine o njihovom domu i dvoje djece. Treće dijete je na putu. Nakon dugog radnog dana, Nazif se vraća kući i zatiče Senadu na krevetu i u bolovima. Narednog dana, posuđuje auto kako bi ju odvezao u najbliži dom zdravlja. Senadina dijagnoza je spontani pobačaj - petomjesečni fetus. koji nosi je mrtav. Stanje je kritično i Senadi je potrebna hitna operacija u gradskoj bolnici. Senada nema zdravstveno osiguranje i bolnica traži od nje da za tretman plati 980 konvertibilnih maraka - cijelo bogatstvo za skromnog skupljača željeza. Uprkos Nazifovim molbama, Senadu ne žele operisati i ona se mora vratiti kući. Narednih deset dana, Nazif će uraditi sve što je u njegovoj moći da spasi Senadin život - očajnički skupljajući još otpadnog metala, tražeći pomoć od nevladinih i državnih institucija... Narednih deset dana Nazif i Senada će u potpunosti iskusiti okrutnost savremenog društva.
Uvećana studija slučaja siromaštva i rasizma na samim marginama moderne Evrope, ovaj oštro snimljeni kandidat za Zlatnog medvjeda u Berlinu kombinira emocionalnu snagu sa estetskom težinom. Sniman u sumornu zimu u bosanskohercegovačkom osiromašenom kraju, Epizoda u životu berača željeza, publici neće biti lagana za gledanje. Kratki scenarij filma blisko oslikava pravi incident koji je postao nacionalni skandal u Bosni, u kojoj jako siromašna porodica koja pripada progonjenoj romskoj manjini, nailazi na potencijalno fatalni zid državne birokracije. U nadahnutom činu kino naturalizma, Tanović kontaktira prave aktere u središtu ove priče te ih poziva da predstave na filmu svoje na život i smrt iskušenje. Njihove slatke kćerkice, Sandra i Šemsa, također igraju svoje uloge. Impresivno, pojavljuju se i neki od stvarnih doktora umiješanih u stvarni incident. Kamera je spretna i intimna, sa sirovom estetikom koja odgovara ovoj teškoj temi. Klinika je uokvirena s dugim nijemim scenama Nazifa u potrazi za metalom na snježnim deponijama smeća i pustoši cesta, naglašavajući težak očaj koji prožima život bez sigurnosti. S obzirom na Tanovićev neobični metod snimanja, Nazifu i Senadi može biti oprošteno za njihove povremeno slabe nastupe. Epizoda u životu berača željeza nije ugodna za gledanje, a nedostaje mu urednički kontekst konvencionalnog dokumentarca, koji se mogao napraviti da bude dostupniji gledaocima izvan Balkana. Imajući ovo u vidu, to je univerzalna ljudska priča, sa srcem, sumorno uvjerljiva porodična drama sa potmulim bijesom na rubu političkog protesta. Stephen Dalton, Hollywood Reporter
...Mislim da je potrebno da ova priča bude viđena, ne samo da bi se pokrenule diskusije o našem društvu i svim vrstama otuđenja i diskriminacije koje su u njemu prisutne, nego da se kroz emocionalno shvatanje stanja žrtve dođe do momenta u kojem ćemo sami sebi postaviti pitanje: Kakvi smo to ljudi postali? Da li je moguće da sedamnaest godina nakon rata u kojem sam svakodnevno bio svjedok nevjerovatne ljudske hrabrosti I požrtvovanosti, u kojem su ljudi riskirali glavu da pomognu nepoznatom u nevolji, mi danas živimo u društvu koje se ne osvrće na ugrožene, koje se pravi da ne vidi užas koji nas okružuje. Nijedan sistem nije nehuman dok god postoje dobri ljudi među nama...
– Danis Tanović
