U rano proljeće 1988. godine, duboko u planinama Bosne i Hercegovine, lovci među vukovima pronalaze divljeg dječaka, i ne znajući ko je, daju mu ime Haris, a lokalne vlasti ga šalju u centralno sirotište SFRJ, u Beograd. Iako su medicinske prognoze loše, vaspitač Ilke na svaki način pokušava da pomogne dječaku. Prvi znaci napretka postaju vidljivi, kada se Haris veže za drugog dječaka iz sirotišta, Žiku. Međutim, po Žiku dolazi otac i on napušta dom, te Haris ponovo ostaje sam. Dok čeka Žiku da ispuni svoje obećanje i vrati se po njega, Haris izgovara prve reči, potom polazi i u školu, gdje se dodatno socijalizuje. Nakon što ga je otac otjerao od kuće, Žika se vraća u dom, ali više ništa nije kao prije. Pošto više ne može da se vrati u dom, nesposoban da se nosi sa novonastalom situacijom, on se ubije...
Linkovi
Komentar
Na istinitim događajima temeljen redateljski prvijenac Vuka Ršumovića na pulskom festivalu 2015. godine u programu Manjinska koprodukcija nagrađen je Zlatnim arenama za najbolji film, režiju i glumačko ostvarenje (Denis Murić), a na Međunarodnom tjednu kritike u Veneciji 2014. godine Nagradom publike, nagradom FIPRESCI u programima Horizonti i Međunarodni tjedan kritike te nagradom Fedeora u Međunarodnom tjednu kritike. Film imponira efektnim scenografskim rekonstruiranjem razdoblja druge polovine osamdesetih godina, izvrsnom i dojmljivo “animalnom” ulogom mladoga Denisa Murića koji plijeni i zvjerskom prirodom lika i u statičnim krupnim kadrovima, spretnom uporabom kamere uza samo tlo i u prvom dijelu intenzivnim korištenjem žablje perspektive te porukom da u tragičnim ratnim uvjetima i poživinčenje može biti spas, jer ljudi tada postaju i gori od zvijeri. Na idejnoj razini film intrigantno tematizira identitet pojedinca kao nešto što u određenim okolnostima određuju drugi mimo pojedinčeve volje i utjecaja, a autor u završnici razmjerno tezično povratak u divljinu i neposjedovanje identiteta afirmira u odnosu na život u civilizaciji i konkretan identitet.
Izvor : portal "Baza HR kinematografije"