Premijerno prikazana u programu Horizonti festivala u Veneciji 2014. godine, gdje je Emir Hadžihafizbegović osvojio nagradu za najbolje glumačko ostvarenje, te godinu kasnije na pulskom festivalu ovjenčana Zlatnim arenama za najbolju glavnu mušku ulogu i scenografiju, socijalna drama s elementima melodrame scenarista i redatelja Ognjena Sviličića prvi je hrvatski film nakon 15 godina prikazan u sklopu venecijanske Mostre. Autor se i ovdje bavi jednom od svojih omiljenih tema, razlikama i „civilizacijskim jazom“ u odnosima provincije i Zagreba, konkretno tjeskobnom i u konačnici tragičnom sudbinom jednostavnih i pomalo grubih ali poštenih i plemenitih ljudi podrijetlom iz BiH, čije suočavanje s iracionalnim nasiljem i narastajućom tragedijom obrađuje s osloncem na određene stereotipe te stil i dijelom poetiku rumunjskog „novog vala“, plastično i sugestivno oslikavajući vrlo realističan socijalni ambijent priče. U dramaturški, narativno i općenito izvedbom minimalističkom te mirno i sigurno režiranom filmu sugestivne atmosferičnosti autor se dominantno bavi odnosom „malih“ i „običnih“ ljudi s tragedijom koja im se događa te s tim povezanom moralističkom dimenzijom, kao i mladenačkom fascinacijom nasiljem te potrebom njegova bilježenja.

Izvor : portal "Baza HR kinematografije"