Granata sa brda, ubija roditelje desetogodišnjaka tokom opsade Sarajeva 1994. Dječak prestaje da govori. Prihvata ga komšinica i njeguje kao svog sina. Sarajevo je pod opsadom i granatirano, rešetano snajperima. U gradu raste nervoza, cvjeta bezakonje, fukara gazduje, civilizacijski nivo se srozava sve bliže elementarnoj egzistenciji.
Kada dječaka lokalni nasilnici izbace iz devastiranog stana, počinje da lunja ulicama sa školskim drugom, gdje prerano i prebrzo prolazi kroz proces odrastanja. Odrasta ukrivo. Dječakov vodič u svijet odraslih je njegov bivši školski drug, dok je škole bilo. On ga upoznaje sa svijetom kriminala, alkohola, droge, otimanja, zločina, silovanja, smrti, bezobzirnosti, beskrupuloznosti...
Dječak nauči kako se postiže željeno. Nauči koje su vrijednosti na cijeni. Nauči šta je bitno. Postepeno zamjenjuje moralne norme, jer važno je preživjeti. Po cijenu nečije patnje , po cijenu izdaje prijatelja. Na svaki način, prevarom, manipulacijom.
Komšinica, koja se stara o njemu, pokušava da ga skloni i zaštiti. Bezuspješno. Dječak srlja. Smrt i patnja postaju sve češći i sve žešći. Kada komšinicin sin pogine kao kolateralna civilna žrtva, komšinica izbacuje dijete iz svog života.
Ubrzo potom, suočen sa još jednim užasom u nizu užasa, dječak, glumeći nezaštićenog i nemoćnog, puca i ubija sve i svakog što mu se nađe (pa i ne nađe) na putu. Smrt, mržnja i rat su ono što ga smiruje.