Moma je skitnica, koji živi u napuštenoj fabrici i pati od depresije. Ema je skitnica, koja živi u šahtu i liječena je alkoholičarka. Ema je nekada davno izgubila bebu i to je preokrenulo njen život. Moma se zaljubljuje u Emu. Oni počinju da žive zajedno u potpunoj nemaštini. Jedno drugom uljepšavaju dane. Vjenčavaju se. Vjenčava ih Kralj klošara koji živi na deponiji. Moma i Ema odlaze na medeni mjesec i tom prilikom nailaze na ostavljenu bebu pored kontejnera. Nastavljaju porodični život u troje…
„Moma i Ema su poniženi, odbačeni i zaboravljeni... A opet, ima u njima želje za životom, potrebe da vole i budu voljeni. Dirljiva je to postavka, potencijal postoji. Nažalost, film pati od manjka sadržaja. Glumci su raspoloženi, ali nedostaje adekvatna razrada priče i efektna poenta. Scenario podseća na studentsku vežbu ili improvizaciju u stilu komedije del arte. U stalnom iščekivanju da se nešto dogodi, prođe čitav film. Skliznuće u nadrealno, potencijalni najzanimljiviji aspekt filma (pojavljivanje likova Krtice i Kralja klošara), ostaje nedorečeno. Neosporno, najveća vrednost filma su svakako kreacije dvoje glavnih glumaca. Zbog njih će se ovaj film i pamtiti.”
Đorđe Bajić, izvor Wikipedia
