Tri različite decenije, dva susjedna sela i tri ljubavne priče, spojene u klasičnu priču o zabranjenoj ljubavi.
1991 : Ivan i Jelena spremaju se preseliti u grad – napetost koja oduvjek tinja između njihovih sela, postala je jača – tu im nema budućnosti. Na putu se pojave prve barikade i stižu kolone vojnika. Jelena na barikade stiže u trenu kad Ivan pada pogođen metkom mladog vojnika.
2001. : Nataša i majka se nakon dugogodišnjeg izbjeglištva vraćaju u svoje pusto i zapušteno selo. U obnovi im pomaže majstor Ante, mladić iz susjednog sela. Nataša, puna gorčine i gnijeva, muči Antu bilo ignorisanjem bilo nevaspitanim opaskama, ne želeći priznati da je zapravo privlači.
2011. : Luka putuje na žurku, na obali kraj sela gdje je živeo. Tamo nije bio dugo, tu živi djevojka koju je ostavio i otišao na studije u grad. Na žurci, u vrtlogu mladih tela, muzike, Luka odluči otići kod Marije. Kuca na vrata. Ona izlazi i sjeda uz njega na prag. Kad na kraju uđe, ostaviće mu otvorena vrata.
Linkovi
Komentar
Godine 2015. na pulskom festivalu nagrađen Velikom Zlatnom arenom za najbolji film, Zlatnim arenama za režiju, glavnu žensku ulogu, sporednu žensku ulogu, sporednu mušku ulogu i kostimografiju, te nagradom Oktavijan Hrvatskog društva filmskih kritičara, dramski triptih u Cannesu iste godine ovjenčan Nagradom žirija u programu Izvjestan pogled najuspjelije je, najslojevitije te u idejnom i izvedbenom smislu najpromišljenije i najzaokruženije ostvarenje Dalibora Matanića. Film provokativne, aktualne i relevantne teme odlikuju najvećim dijelom posebno sugestivna režija i pomna kompozicija svakog kadra, iznimno atmosferična fotografija, skladan narativni ritam, dojmljiva montažna rješenja, uvjerljiva emotivnost sa suptilnim dočaravanjem njezinih slojeva te izvrsne glumačke interpretacije, osobito Tihane Lazović i Gorana Markovića. Najuspjelija je središnja priča, s intrigantnim seksualnim motivom, spretnom uporabom interijera i drugog plana te sugeriranjem izvanprizornih zbivanja, a najslabija prva, mjestimice kruto režirana i značenjski najdoslovnija. Tijekom čitavog filma Matanić s osloncem na povremeno izraženi simbolizam naglašava važnost prirode, koja se zbog fotografije i zvučnih efekata doima gotovo taktilnom, te osobito važnost vode kao medija pročišćenja i smirenja.
Izvor : Baza HR kinematografije
