Zima na obali mora. Napušteni bungalovi, zalutali psi i magarci, trulo voće i jedna soba sa podignutim plavim šatorom unutra. Dva muškarca, Boris (46) i Boban (28), plutaju kroz sve to, u odnosu koji nema imena. Utabani ritam njihove svakodnevice biva promjenjen kada Dane (27) slučajno naiđe na isti napušteni kompleks i naseli se u jednu od kocki. Sa danetovim dolaskom, selo koje okružuje kompleks, ali isamo snimanje filma ulazi u okvir slike. Gestovi se uvježbavaju i ponavljaju. Ekipa filma dijeli prostor sa Bobanom, Borisom i Danetom i film dolazi do tačke u kojoj bi mogao biti napravljen od bilo čega, bilo kog trenutka, bilo kakve slike. Njih trojica bivaju primorani da preispitaju krhku ravnotežu svog međustanja, i svaki od njih ostaje u sopstvenoj samoći, gde iscrpljena okrutnost prema drugome prerasta u očaj.