Kozje uši su gorko-humorna, dvostruko kodirana priča o jednoj ženi i jednoj zemlji. Žena, Stojanka, iz malog sela u Banatu na ivici Deliblatske peščare, baš kao i njena zemlja, žive u veoma surovim uslovima svakodnevne borbe za golu egzistenciju, a još više za sam smisao tog i takvog života. Nekada, u prošlosti, i ta žena i ta zemlja imale su mogućnost izbora, ali su odabrale kako su odabrale. Danas, trudeći se da ne plaču nad prolivenim mlijekom, i ta žena i ta zemlja, žive su, ali su i prilično nesrećne. Za primjer zemlji, Stojanka analizira prošlost, donosi odluke, djela, uspjeva i ne uspjeva u namjerama, ali kroz svoje napore doživljava spoznaju da nikad nije kasno popravljati sve ono što se popraviti može. I to ne samo za dobrobit onih na kojima svijet ostaje.