Nakon trinaest godina tamnovanja, četrdesetogodišnji Đuka Begović vraća se u rodno slavonsko selo, gdje majci obeća da će početi nov, častan život. Smisao života nalazi u brizi za kćer Smilju, a radom na polju pokušava odagnati destruktivne misli koje ga obuzimaju. Ipak, sve oko njega podsjeća ga na prošlost i tragičnu sudbinu njegove porodice, koja je bila imućna na početku dvadesetog stoljeća, ali je prodorom kapitalističkih uzusa na selo i raslojavanjem obiteljskih zadruga počela propadati. Tragičnoj sudbini kumovao je i sam Đuka, čiji je život bio obilježen sukobima s ocem.
Linkovi
Komentar
Ambiciozan pokušaj prikaza obiteljske sage karakteristične za slavonsko selo u prvoj polovici prošlog stoljeća pokleknuo je pred složenim dramaturškim zahtjevima (većina likova i odnosa ostala je tek naznačena), a dodatan teret je mistifikacijsko-patetična koncepcija lika Đuke data u poznatom kalupu autodestruktivna čovjeka koji silne duševne boli utapa u alkoholu i agresivnim ispadima, da bi naposljetku, sukladno duhu vremena u kojem je film nastao, postao kršćanski obraćenik. Neosporna vrijednost Đuke Begovića je koloristički odlična fotografija Gorana Trbuljaka
Izvor : “portal HR kinematografije”
