Dubravka Premar je hrvatska montažerka.
Završila je klavir na Funkcionalnoj muzičkoj školi, a 1984. diplomirala montažu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je 1985–93. bila vanjska predavačica. Kao asistentica montaže, skripterica, montažerka i dizajnerica zvuka radila je na više od 110 filmskih i TV produkcija svih rodova i vrsta, od 2001. u samostalnom studiju. Na Pulskom filmskom festivalu nagrađena je Zlatnim arenama za zvuk u igranim filmovima redatelja Lukasa Nole Nebo sateliti (2000) i Šuti (2013), kao i u filmu Crnci (Goran Dević i Zvonimir Jurić, 2009).
Dobitnica je Nagrade “Vladimir Nazor”, za životno djelo (2022).
