Kao i mnogi glumci imao je neku sreću ili sudbinu. Tada je išao u drugi razred niže muzičke škole i imao je običaj da poslije nastave svrati kod svog oca koji je tada radio kao privatnik na pijaci Markale. U obližnjem restoranu, gdje je svratio na sok, Kusta i njegov asistent slučajno su došli u isti restoran. Asistent je pitao Davorovog oca da li može da učestvuje u audiciji; on je pristao i poslije toga krenulo je probno snimanje, gdje se pokazalo da on to može. Nakon filma Otac na službenom putu, koji je nagrađen zlatnom palmom u Kanu. Odlučio je da upiše filmsku akademiju. Nije mu uspjelo i nije više ni pokušavao. Uslijedila je nova značajna uloga Davora u filmu Strategija švrake. Sa nepunih osamnaest godina Davor Dujmović je glavni glumac u narednom filmu Emira Kusturice, Dom za vješanje, nakon kojeg je proglašen za jednog od pet najboljih glumaca u Evropi. Davor i njegova partnerka u filmu (Azra) Sinolička Trpkova proglašeni su za najbolji glumački par u ex Yugoslaviji.
Istina je da se početkom 90-ih ozbiljnije navukao na narkotička sredstava i da se nekoliko puta pokušao liječiti, ali bezuspješno. U tom periodu preko medija je poručivao: Ono što donosi heroin, ne bih poželio ni najgorem neprijatelju.
Nakon završetka rata Davor dolazi u Banja Luku, gdje upoznaje Andreja Gartnera sa kojim osniva fond za kulturu Republike Srpske, koji poslje dobija naziv Davor Dujmović. Nakon boravka u Banjoj Luci odlazi u Sloveniju kod djevojke sa kojom je živio posljednjih mjeseci. Svoje slobodno vrijeme je provodio u prirodi sa konjima, gdje je odigrao svoju zadnju, tragično istinitu ulogu, u Novom Mestu, Slovenija 31.05.1999. godine izvršio je samoubistvo...
