Debitovala je pred kamerom sa svega 77 godina i pojavila se u "Bajci" i "Vranama" Gordana Mihića. Poslije je glumila i u filmovima "Bubašinter", "Žuta", "Čuvar plaže u zimskom periodu", dječijoj seriji "Dvogled" Ljubivoja Ršumovića, a u legendu prije svega ušla zbog "Kamiondžija" i kao komšinica Topisirović u "Grlom u jagode", čiji glas je poput alarma Bumbarovom ćaletu. Iako je bila u jednocifrenom broju naslova, ne postoji osoba koja je nije zapamtila i njen kratak bljesak pred kraj života je stvarno epskih razmjera.
A ona nikada nije lagala, čak i u svojoj ulozi u "Kamiondžijama" govori o svoje četiri mačke sa kojima je zaista živela i koje jesu prema njenim rečima bile "divne, bele, fine, nežne" baš kako ih je opisala Jaretu, tako da su buve sasvim isključene iz cijele priče.
Preminula je 1977, godinu dana nakon igranja gđe Topisirović, koja se može smatrati njenom labudovom pjesmom, a rođena je 1893. godine u Peći. Preselila se u Beograd 1907. i tu ostala sve do smrti, radni vijek je provela kao učiteljica ručnog rada, nikada se nije udavala i prema intervjuu iz 1973. poprilično se pokajala zbog toga, zato što je morala sa svojih osamdesetak godina da sama tegli ugalj uz stepenice zgrade, a i sve ostale poslove je isto sama rješavala. Mačke su bile prijatno društvo, ne i prevelika pomoć.
Čkalja ju je inače hvalio poslije "Kamiondžija", rekao je da je bila najizdržljiviji dio ekipe. Snimalo se po teškoj vrućini i dok se svima već vrtjelo u glavi, ona je bila dobro raspoložena, uvijek je nekuda tumarala i pjevušila usput. Njena reakcija oko buva je bila stvarna u čuvenoj sceni i dobro se naljutila što su buve uopšte pomenute, a Čkalja je nakon snimanja otišao da se uvjeri koliko su njene mačke zaista lijepe i bijele. Takođe je rekao da će dugo pamtiti cijelo iskustvo upravo zbog vesele bakice.
