"Tragikomedija Kad mrtvi zapjevaju prvi je film, nakon Brešanova Kako je počeo rat na mom otoku, koji ide u vrlo svjestan lov na publiku, jer je Krsto Papić jedan od onih klasika hrvatskoga filma i redatelja koji uopće ne zanemaruju činjenicu da se filmovi prave za (široku) publiku. Dapače, dobiva se dojam da mu je to ovoga puta najbitnije...Scenarij je konstruiran tako da se na svaki prazni hod gledalo kao na vraga - tek što jedan događaj završi otvoreni su već prostori za dva nova, zbog čega vrijeme brzo protiče. No, realizacija je povremeno kruta, posebno u prvom dijelu, jer je priča vapila za nešto rafiniranijim redateljskim stilom no što je Papićev koji je najbolji kada su mu teme grube i sirove. Stoga dosta glumaca djeluje tromo, iako je dramaturgija zahtijevala polet i razigranost, ali ne po uzoru na Jel me neko tražio? kako je to shvatio Ivica Zadro, vozač pogrebnih kola, u sceni u kojoj ga Cinco preplaši izlaskom iz lijesa." 

(Arsen Oremović).

Kad mrtvi zapjevaju prvi je iskorak Krste Papića u žanr komedije. Riječ je o akcijskoj komediji karaktera i zabune, s elementima crnog humora, apsurda i slapsticka, uz dodatak politièkog backgrounda. Papić se u takvoj kombinaciji nije najbolje snašao, a uz to je film opteretio i nepotrebnim tragičnim ekskursom, možda po uzoru na megahit Kako je počeo rat na mom otoku svog asistenta režije Vinka Brešana. Ipak, Kad mrtvi zapjevaju imao je solidan odjek u publike i kritike. Na Pulskom festivalu nagrađen je Zlatnim arenama za režiju, glazbu i ton (Mladen Pervan), te nagradom publike Zlatna vrata Pule.

Izvor : portal "Baza HR kinematografije"