Krsto Papić je bio jugoslavenski i hrvatski režiser i scenarista. Rođen je u crnogorskom Vučedolu, a u Zagrebu diplomirao na Filozofskom fakultetu te se u drugoj polovini pedesetih na filmu javlja kao asistent režije Fedora Hanžekovića, Mate Relje, Veljka Bulajića i drugih.
Debitovao je 1965. godine epizodom "Čekati" u omnibusu "Ključ", a njegov prvi samostalni dugometražni igrani film bio je "Iluzija" iz 1967. Istakao se filmom "Lisice", koji govori o političkim, socijalnim i porodičnim traumama iz perioda Informbiroa smještenog u surovi prostor Dalmatinske zagore, te sa dokumentarnimm filmom "Mala seoska priredba" i velikom hitu "Život sa stricem".
Papić je snimio i niz dokumentarnih filmova po metodi cinéma vérité – "Halo München", "Kad te moja čakija ubode", "Čvor", "Nek se čuje i naš glas" te "Specijalni vlakovi". Papićevi filmovi, od kojih je bio posljednji "Cvjetni trg", prikazivali su se na filmskim festivalima u Cannesu, Berlinu i Montrealu. Za života bio je nagrađivan sa tri Zlatne arene u Puli.
