Melita Žganjer izrazito je urbana komedija, čiji operetski, kičasti štih podsjeća na filmove Pedra Almodovara ili, u našem podneblju, Kreše Golika. Melitinim karakterom određen je fin, šarmantan i ugodan ton filma, s tim da su pojedine scene naprosto urnebesno smiješne, posebno u dijelovima gdje Snježana Tribuson režira sapunicu...pravi su junaci nevjerojatni Ivo Gregurović koji pokazuje da ima smisla i za izrazite komedije (scena zavođenja Melite na autobusnoj stanici i njezinoga sna u kojem on kesi umjetne snježnobijele zube su antologijske) i Filip Šovagović koji je ulogom hirovite zvijezde, zapravo jednoga neotesanoga klipana, napravio posao vrijedan bilo kojega svjetskoga filma.

(Arsen Oremović)

Zanimljivo narativno složen, koristeći i postupak filma u filmu (španjolska tv-sapunica) uz koji je vezan suodnos fikcijskog i fakcijskog te camp učinak, film Snježane Tribuson kvalitetna je komedija ponajprije oslonjena na dobar scenarij. Kakvosna neujednačenost glumačkih nastupa i nedovoljna koloristička izražajnost za kontekst koji smjera campu manjkavosti su koje priječe visoke domete. Film je bio rado gledan, a na Pulskom festivalu nagrađen je Zlatnim arenama za scenarij, epizodnu žensku (Suzana Nikolić) i mušku (Ivo Gregurević) ulogu, montažu i scenografiju, te nagradom Oktavijan Hrvatskog društva filmskih kritičara za najbolji film; također, Mirjana Rogina dobila je Vjesnikovu nagradu Breza za najbolje debitantsko (glumačko) ostvarenje.

Izvor : portal "Baza HR kinematografije"