Kao i mnogi njihovi vršnjaci, Pinki i Švaba već sa četrnaest godina ulaze u svijet kriminala, prihvatajući vrijednosti Srbije iz tog perioda, eks-komunističke zajednice u hiper-tranziciji, koja, zbog rata i sankcija, podsjeća na teatar apsurda. Idoli glavnih junaka su poznati beogradski kriminalci i TV šou „Puls asfalta“ koji takvu felu ljudi dovodi u goste i stvara od njih medijske zvijezde. Pinki i Švaba maštaju da jednog dana gostuju u svojoj omiljenoj emisiji i trude se, zločinima, da to zasluže. Nakon što uspjevaju u tome, njihov uspon u svijetu kriminala se prekida međusobnim sukobom. Švaba ispaljuje pet metaka u Pinkija, nesvjestan toga da svog najboljeg prijatelja ranjava u ista ona mesta u koja je Hrist ranjen dvije hiljade godina ranije. Pinki uspjeva da preživi i nakon izvesnog vremena bježi iz bolnice, te poziva svog prijatelja na pomirenje. Pomirenje je više nego užasno - ranjeni dječak treba svom drugu, po nepisanom pravilu, da napravi pet potpuno istih rana kako bi se prijateljstvo obnovilo.
Linkovi
Komentar
Rane su vrlo ozbiljno napravljen i dobar, dosad najzreliji film Srđana Dragojevića u kojem pokazuje da pomno osmišljava kadrove, izvrsno postavlja likove i bez ikakve muke prelazi iz jednog tonaliteta u drugi...Malo po malo, humoristične tonove počinu zamjenjivati sve mračnija raspoloženja u kojima Dragojević pokušava pronaći opravdanje za sve one klince koji su skrenuli putem kriminala. On pritom računa na inteligenciju svakoga pojedinačnog gledatelja i da će svatko logikom zdravog razuma shvatiti kako ih on razumije, ali ne odobrava...Najmanjkavija točka filma je nedorečeno simboličko povezivanje pet Pinokijevih rana s onima Isusa Krista. Dragojević kao da nije mogao uvjeriti ni sam sebe da su njegovi junaci najreprezentativniji medij za iznošenje takvih aluzija o patnji svoga naroda.
Arsen Oremović
