Film govori o tzv. malom čovjeku, simboličkim i stvarnim okolnostima i događajima što agresivno utječe na njegov život u kojem nema mjesta za bijeg ili smiraj. Stoga film djeluje kao potresna i dramatična metafora te slutnja tegobnih vremena.
Nakon neuspjeha filma Da li je umro dobar čovjek?, Fadil Hadžić upustio se još jednom u pretenciozan eksperiment i ostvario film Idu dani. Jednako kao i prethodni, ovaj film gotovo lišen dijaloga podosta duguje 'globalnim porukama' Zagrebačke škole crtanog filma, ali umjesto Jacquesa Tatija, Hadžić je ovaj put dodatni, u ovom slučaju ključni oslonac pronašao u poetici teatra apsurda, ponajprije Beckettu. Povjesničar hrvatske kinematografije Ivo Škrabalo stoga je film opisao kao balkansku varijaciju na temu očekivanja Godota, zaključivši da "persiflaža nije uspjela".
Izvor : portal "Baza HR kinematografije"
