U Zagrebu, početkom 70-ih godina prošlog stoljeća, 30-godišnja glumica Božidarka bezuspješno pokušava pronaći posao. Dok tokom zime čeka da joj se pruži prilika za glumački angažman, Božidarka se prisjeća svog teškog djetinjstva ratnog siročeta, odlazi na zabave s prijateljima te zadubljena u misli ispija kafe u kafićima i skromno se hrani. Njezina svakodnevica odvija se kroz niz susreta s prijateljima, s ljudima koji kao i ona pripadaju filmskom i pozorišnom miljeu, kao i s onima koji tom miljeu gravitiraju. A onda jednog dana dospije na razgovor kod voditelja Teatra &td Vjerana Zuppe.
Linkovi
Komentar
Živa istina je prvi i, do dvadesetpet godina kasnije nastala ostvarenja Mondo Bobo Gorana Rušinovića, jedini hrvatski dugometražni igrani film koji je crpio iz bogatog i svježeg nasljeđa američkog (njujorškog) neovisnog filma i godarovskog novovalnog ogranka, pozivajući se na Godardovu maksimu o esencijalno važnom prepletanju dokumentarnog i igranog. Film, snimljen u ultraniskobudžetnim uvjetima, rađen je u dokumentarističkoj maniri tzv. filma-istine odnosno direktnog filma, Božidarka Frait zapravo glumi samu sebe, a sličan je slučaj i s ostalim glumcima/likovima u filmu. Na festivalu u Puli Živa istina nije uvrštena u natjecateljski nego u prateći program, što je izazvalo proteste kritičara, pa je naposljetku Božidarka Frait, mimo pravilnika, nagrađena Zlatnom arenom za najbolju žensku ulogu. Riječ je o jednom od najboljih hrvatskih filmova sedamdesetih godina i jednom od najboljih hrvatskih debitantskih dugometražnih igranih filmova uopće.
Izvor : portal "Baza HR kinematografije"
