Još jedan film Lordana Zafranovića obilježen narativno-dramaturškom i karakterizacijsko-psihološkom proizvoljnošću i značenjskom nesuvislošću, koja kulminira u kaotičnu pokušaju referiranja na Novi zavjet. Nerijetko je posrijedi i isprazni simbolizam, a dojam popravlja visoka sugestivnost u oblikovanju pojedinih sekvenci, odreda rađenih s namjerom postizanja što veće začudnosti. Film se zapravo i sastoji od narativno slabo motivirana i redateljski izrazito distancirana nizanja začudnih prizora, s dobrodošlom tematizacijom seksa i nasilja, erosa i thanatosa. Kako je pokušaj bavljenja religijskim motivima naišao na dobar prijam u Crkve u Hrvata, a slab u komunističkih vlastodržaca, Zafranović, u to vrijeme član Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, u daljnjem se radu snažnije posvetio problematici socijalističke revolucije (neformalna trilogija Okupacija u 26 slika, Pad Italije, Večernja zvona).

Izvor : portal "Baza HR kinematografije"