Juna 1942. Nijemci i njihovi saradnici, preduzimaju ofanzivu protiv partizana u šumama planine Kozare. Jake neprijateljske snage stežu obruč oko Kozare, a partizani se pokušavaju probiti. Otežavajuća okolnost im je to što moraju brinuti o ranjenicima i izbjeglicama, zbog čega se manje grupe odlučuju na skrivanje u zemunicama, nadajući se da će ih mimoići njemačko čisćenje terena...
Linkovi
Komentar
Kozara je prvi partizanski film Veljka Bulajića i prvi 'čisti' izdanak podžanra spektakularne partizanske epopeje u jugoslavenskoj kinematografiji (čiji je svojevrsni prototip bio Živjet će ovaj narod Nikole Popovića). Bulajić je primijenio svoju dobro znanu formulu naroda (odnosno partizana) kao kolektivnog lika predstavljenog nizom izražajnih individualnih karaktera, a poseban sastojak filma je niz emocionalno intenzivnih situacija (npr. čuveni prizor kad otac u zemunici jednom rukom drži djetetu zatvorena usta da ne plače, a drugom blokira žičanu sajlu kojom Nijemci pretražuju teren) koje će autori budućih partizanskih spektakala slijediti i postaviti kao normu (pod)žanra. Kozara je nagrađena Zlatnom medaljom na festivalu u Moskvi (63.) i nagradom kritike u New Delhiju, te je imala vrlo solidan međunarodni odjek; na Pulskom festivalu nagrađena je Velikom zlatnom arenom za najbolji film te novčanim nagradama za režiju i scenarij (obje nagrade ex aequo) i scenarij, a dobitnik je i nagrade publike Jelen tjednika VUS.
Izvor : portal "Baza HR kinematografije"
