Prvi s kojim dolazi u sukob je gospar Zamanja, Držićev mecena, plemenitaš i bivši viceadmiral dubrovačke flote. Cenzor Luka optuži ga za urotu i baci ga u tamnicu. Ne uspjevši osloboditi oca, Zamanjina kći Deša, pridruži se urotnicima protiv Senata pod vođstvom gospara Bučinića. U nadi da će dobiti potporu za svrgavanje vlasti u Dubrovniku odlazi u Firencu. Slijedeći vlastita uvjerenja i osjećaj za pravdu, Marin se pridruži urotnicima i teška srca odluči emigrirati u Firencu...
Na pulskom festivalu 2006. godine nagrađena Zlatnom arenom za najbolju masku, povijesna biografska drama Veljka Bulajića pretenciozna je, suhoparna, dramaturški neuravnotežena i nerafinirana priča o životu slavnog Marina Držića. U površnoj, teatralnoj, trivijalnoj, patetičnoj i u završnici napadno kičastoj slici Marina Držića, Bulajić na Vidrin renesansni vitalizam i subverzivnost praćenu natruhama ironije i sumnje gleda očima školarca prestrašena opsežnom i složenom lektirom koju mora pročitati, a koju istinski ne razumije niti osjeća. Uglavnom se pridržavajući Marinovih biografskih fakata, redatelj zadovoljava raskošno produciranu no ispraznu formu, pokazujući vrlo malo razumijevanja za bît stvari, za Držićeve misli i djela. Pretvorivši Vidru u svojevrsnog renesansnog akcijskog junaka, koji bježeći Firencom i Venecijom pred ubojicama dubrovačkog cenzora poput kakvog protagonista telenovele voljenoj i traljavo nasinkroniziranoj barunici Deši recitira floskule o vječnoj ljubavi i odanosti, Bulajić izgubljene Svena Medvešeka i Sandru Ceccarelli ostavlja da se koprcaju u neuvjerljivo zamišljenim i slabo napisanim likovima, za što krivnju dijelom snose i iskusni suscenaristi Mirko Kovač, Feđa Šehović i Ivo Brešan. K tome, Firenca i Venecija, jednako kao i vedute Dubrovnika, pred kamerama Slobodana Trninića, Vanje Černjula i Živka Zalara izgledaju turistički dotjerano i artificijelno.
Izvor : portal "Baza HR kinematografije"
