Živko Zalar je jugoslovenski i hrvatski snimatelj.
Uspješan kino-amater u Kino-klubu Zagreb. U profesionalnu kinematografiju ulazi kao koredatelj i crtač u animiranom filmu. Godine 1968. upisuje FAMU u Pragu, odsjek kamere, gdje diplomira 1973. g. Najpoznatiji hrvatski snimatelj “praške škole”, vrstan poznavalac filmske tehnike, ali i snimatelj visokih estetskih kriterija. Nakon niza kratkometražnih filmova, prvi igrani film Zalar snima 1974. godine, Kud puklo da puklo (Rajko Grlić).
Često je surađivao sa srpskim i hrvatskim redateljima svojega naraštaja Praške filmske škole – Rajkom Grlićem (Bravo maestro, 1978; Za sreću je potrebno troje, 1985), Srđanom Karanovićem (Grlom u jagode, TV serija, 1976; Miris poljskog cveća, 1977; Nešto između, 1983), Goranom Markovićem (Specijalno vaspitanje, 1977; Nacionalna klasa, 1979; Već viđeno, 1987), a od 1990-ih s Vinkom Brešanom (Kako je počeo rat na mom otoku, 1996; Maršal, 2000; Svjedoci, 2003; Nije kraj, 2008). Istaknuo se i filmovima Ljubica (Krešo Golik, 1978), Živi bili pa vidjeli (Bruno Gamulin i Milivoj Puhlovski, 1979) i Ambasador (Fadil Hadžić, 1984).
Sin je snimatelja Slavka Zalara.
