Dugometražni prvijenac uglednog autora poetičnih, meditativnih i vizualno impresivnih eksperimentalnih filmova Zdravka Mustaća atmosferično je djelo koje poput velikog broja autorovih kratkih filmova ekvilibrira na osjetljivoj razmeđi realnog i fantastičnog, uz dodatak zanimljivih i neočekivanih poetizacija. Mustać u redateljskom i općenito izvedbenom smislu, kao i u značenjskom i karakterno-psihološkom, spretno koristi skučeni prostor kabine dizala, rabeći ga za opisivanje i elaboriranje tenzičnih muško-ženskih relacija koje na semantičkoj razini priču čine univerzalnom. Razmjerno suptilna i dramski uravnotežena igra izraženijeg thanatosa i podigranijeg erosa dinamična je i intenzivna, pohvalna je autorova sklonost bizarnim detaljima, a nije problematična ni povremeno odveć eksplicitna metaforičnost. U cjelini ipak ne sasvim koherentno djelo previše robuje žanrovskim konvencijama, osobito u neuvjerljivoj završnici s elementima horora.

Izvor : portal "Baza HR kinematografije"