Godine 2014. na pulskom festivalu nagrađena Zlatnim arenama za najbolju glavnu mušku ulogu (Ivo Gregurević), sporednu mušku ulogu (Igor Kovač) i kameru, te ovjenčana nagradom Oktavijan Hrvatskog društva filmskih kritičara za najbolji film nacionalnog programa, sugestivno je sjajno režirana psihološka egzistencijalna drama, s dojmljivim ugođajem tjeskobe i konstantno prožeto i iznimno atmosferično ostvarenje. Priča filma podijeljena je u tri narativne linije koje se međusobno iznimno skladno isprepleću i izviru jedna iz druge, a jedna od njih poniranjem u drugu dobiva tragičan epilog. Djelo impregnirano sumornom inačicom karverovske poetike imponira impresivno kreiranim ozračjem egzistencijalne tjeskobe i izgubljenosti, a posrijedi je dominantno film stanja, a ne zbivanja koja nose škrto profilirani, ali iznenađujuće slojeviti i životni karakteri uhvaćeni u sudbinski presudnim trenucima. Posrijedi je film realiziran bez izvanprizorne glazbe te s učinkovitim osloncem na prirodne šumove i zvukove, inteligentno koncipiran tako da gledateljima umjesto konkretnih odgovora stalno nudi sugestije i naznake, od karaktera likova i obrisa njihovih života do mogućih motiva njihovih postupaka i psihičkih stanja.

Izvor : portal "Baza HR kinematografije"