Branko Linta je jedan od najperspektivnijih hrvatskih snimatelja mlađe generacije. Diplomirao na ADU. Tokom studija pokazivao je želju za usavršavanjem (Berlin, Budimpešta) a i njegovi studentski radovi potvrđivali su da je riječ o darovitu studentu (Rektorova nagrada 1992. i 1994. godine). Snimio je nekolicinu televizijskih filmova i drama, dokumentarne filmove, kratke igrane i namjenske. Odlikuje ga savremeni vizualni stil, koji se očituje u tretmanu svjetla, boje, kompozicije kadra, odabiru objektiva i u pokretima kamere. Svaki film koji je snimio jasno ukazuje na pomno izgrađenu vizualizaciju kadra, naravno poglavito u saradnji sa scenografom i kostimografom. To je očito u dugometražnim igranim filmovima, koje snima za Dalibora Matanića Blagajnica hoće ići na more (2000), kombinaciji realistične i estetizirane fotografije čime se ostvaruje stanovita poetičnost, u filmu Fine mrtve djevojke (2002), majstorstvu kolorita i svjetla, te izrazito funkcionalne kompozicije filmske slike u rijetko rabljenoj tehnici cinemascopa u hrvatskoj kinematografiji.
