Branko Blažina je jugoslovenski i hrvatski filmski snimatelj.
U djetinjstvu i mladosti bavi se fotografijom, 1945. godine snima povlačenje njemačke vojske iz Zagreba. Od 1948. do 1950. godine je dopisnik Filmskih novosti za Hrvatsku. Rana orijentacija na dokumentaristički pristup filmskoj fotografiji i bijeg od stilizacijskih učinaka posebice je uočljiva u crno-bijelim filmovima koje je snimio za redatelja Branka Bauera (Samo ljudi, Tri Ane, Licem u lice i drugima). Kasnije se dokazuje kao posebno umiješan snimatelj i u filmovima u boji, posebice u Kužiš stari moj (1973) Vanče Kljakovića i u Seljačkoj buni (1975) Vatroslava Mimice. Za te je filmove nagrađen Zlatnim arenama na pulskom festivalu. Blažina, što je bitna karakteristika njegovog cjelokupna opusa, uvijek pronalazi odgovarajući fotografski stil za filmove različitih žanrova. Uz niz dokumentarnih filmova i dvadeset igranih, snima i nekolicinu televizijskih serija kao što su Naše malo misto (Danijel Marušić, 1970), Zimovanje u Jakobsfeldu (Branko Bauer, 1975), Salaš u Malom Ritu (Branko Bauer, 1976).
Bavio se i pedagoškim radom na Filmskoj školi u Zagrebu.
