Protagonist, je mladi radnik, koji izvrši samoubistvo, bacivši se sa vrha nebodera u središtu Zagreba. Radnja prikazuje, kako milicijski inspektor nastoji rasvijetliti okolnosti tog čina, i u flashbackovima prikazuje kako se protagonist suočavao sa frustracijama u osobnom životu i nepravdama na radnom mjestu.
Po mnogima najbolji film Fadila Hadžića, Protest je nastao kreativno najplodnije godine kinematografije bivše Jugoslavije (iste su godine snimljeni Breza Ante Babaje, Kaja, ubit ću te! Vatroslava Mimice, Buđenje Pacova Živojina Pavlovića, Ljubavni slučaj ili tragedija službenice PTT Dušana Makavejeva, Skupljači perja Aleksandra Petrovića, Na papirnatim avionima Matjaža Klopčiča, Praznik Ðorđa Kadijevića) pa je ostao u sjeni tih sjajnih ostvarenja, mada kvalitetom ne zaostaje za njima. Poput većine navedenih filmova, i Protest se odlikuje poetikom modernističkog naturalizma, odnosno tzv. crnog vala. Istraga policijskog inspektora i niz retrospekcija iz očišta različitih likova film povezuju s Drugom stranom medalje, dvije godine ranije nastalim Hadžićevim ostvarenjem, no dok je taj film snažnije žanrovski orijentiran i oslonjen na klasičnu naraciju, Protest odiše modernističkom intonacijom. Nadahnuta režija ekspresivna vizualnog stila, suvereno sklopljena složena narativna konstrukcija, odlična ambijentacija i sjajni glumački nastupi, od Srebrnom arenom u Puli te glavnom nagradom na festivalu u Bergamu nagrađenog Bekima Fehmiua do niza redom sugestivnih epizodista, čine Protest, jedan od najoporijih prikaza sumorne zbilje socijalističkog samoupravljanja unutar bivše jugoslavenske kinematografije, uratkom koji ulazi u sam vrh hrvatske filmografije.
Izvor : portal "Baza HR kinematografije"
