GLUVI BARUT 1990

110 minuta

Priča o jednom srpskom selu, visoko u bosanskim planinama, čiji su se stanovnici, usred ratnog meteža, našli na udaru dvije ideologije, između četnika i partizana. Predstavnici te dvije ideologije su partizanski komesar Španac i bivši kraljevski oficir Radekić. Španac je indoktrinirani fanatik, nosilac ideja, kojima želi da promjeni svijet ne pitajući za žrtve, a Radekić je realni poznavalac situacije, čovjek iz tih krajeva, koji pokušava da sačuva narod, makar i po cijenu sopstvenih ideala. Španac u Radekiću vidi uzroke ogorčenog otpora, koji seljaci pružaju novoj ideologiji.

Glavne uloge

Sve uloge

Fotografije

Sve fotografije
-

Linkovi

Komentar

Godine 1990. na festivalu u Puli nagrađena Velikom Zlatnom arenom za najbolji film te Zlatnim arenama za najbolju glavnu mušku ulogu, najuspjeliju glazbu i najbolju šminku, izvrsna ratna drama uglednog scenarista i redatelja Bahrudina ´Bate´ Čengića (Mali vojnici, Slike iz života udarnika) uspjela je adaptacija istoimenog romana cijenjenog bosanskohercegovačkog književnika Branka Ćopića (Orlovi rano lete, Ježeva kućica). Film za uloge u kojem su Mustafa Nadarević i Branislav Lečić 1991. nagrađeni na međunarodnom filmskom festivalu u Moskvi izuzetno je intrigantno i u doba nastanka zlokobno proročansko djelo. Ekranizacija provokativnog i razumljivo kontroverznog Ćopićeva romana storija je o dizanju partizanskog ustanka i rađanju četničkog pokreta u Bosni i Hercegovini na samom početku Drugog svjetskog rata. Makar u cjelini jasno naglašava koja je strana odnosno izbor ispravan, redatelj odvažno, počevši od ironičnog uvodnog natpisa da komunistički fanatici iz filma više ne postoje, preko prizora u kojima četnici pri bijegu skidaju odore, kokarde zamjenjuju petokrakama i postaju partizani, do prikaza bespoštedne ´drugarske kritike´ i posljedica tragičnog obračuna s onima koji su ´izdali narod i revoluciju´, neprestano relativizira načelno neupitnu ispravnost partizana i komunista. Cjelina imponira dojmljivim naturalističkim vizualnim prosedeom, djelomičnim naslanjanjem na dramaturgiju vesterna, efektnim korištenjem jedinstva prostora i vremena radnje, impresivnom glumačkom postavom u kojoj su energični Mustafa Nadarević, uvjerljivo zdvojni Fabijan Šovagović (Ritam zločina, Sokol ga nije volio), senzibilna Mira Furlan (Kiklop, U raljama života), razigrani Radko Polič (Čaruga, Noćni brodovi) i drugi, a posebnu, gotovo mitsku dimenziju, filmu daje sjajna glazba Gorana Bregovića (Dom za vješanje, Kraljica Margot), koja se sugestivno poigrava arhaičnim napjevima i melodijama.

Izvor : Portal "kinotuskanac".

Producent:

Mirza Pašić

Žanr:

Ratna drama

Početak prikazivanja:

1990.

Mjesto prvog prikazivanja:

Branislav Lečić

Branislav Lečić
Miloš Radekić

Miloš Radekić (Branislav Lečić)

Josip Pejaković

Josip Pejaković
vojvoda Trivun Drakulić

vojvoda Trivun Drakulić (Josip Pejaković)

Zaim Muzaferija

Zaim Muzaferija
učitelj Stojan Kekić

učitelj Stojan Kekić (Zaim Muzaferija)

Radko Polič

Radko Polič
komesar Vlado

komesar Vlado (Radko Polič)

Milan Erak

Milan Erak
Mlađen

Mlađen (Milan Erak)

Milan Štrljić

Milan Štrljić
kapetan Rajić

kapetan Rajić (Milan Štrljić)

Zvonko Lepetić

Zvonko Lepetić
Trivunov brat Lazar

Trivunov brat Lazar (Zvonko Lepetić)

Zijah Sokolović

Zijah Sokolović
mlinar Gojko

mlinar Gojko (Zijah Sokolović)

Jasna Beri

Jasna Beri
poslužiteljka kod Vojvode

poslužiteljka kod Vojvode (Jasna Beri)

Nada Pani
udovica

udovica (Nada Pani)

Kolaži iz filma/serije

-

 

selo Lukomir, Bjelašnica (Bosna i Hercegovina)
Oslobođenje-Selo Lukomir

Fakti

Gluvi barut je jugoslovenski igrani film film, snimljen tokom 1990. godine, režisera Bahrudina Bate Čengića. 

Žanrovski je ratna drama i predstavlja adaptaciju istoimenog romana Branka Ćopića. Napravljen nedugo pred raspad Jugoslavije, u vrijeme kada se dotadašnji komunistički režim već počeo raspadati, svojim je sadržajem preispitivao dotadašnje službene istine o Drugom svjetskom ratu, odnosno dati koliko je god to moguće objektivan i nepristran prikaz četničkog partizanskog sukoba. Gluvi barut je premijeru imao na vrhuncu srpske nacionalističke histerije, odnosno početnih nastojanja da se četnici prikažu na revizionistički način, pa je tako u nekim kino-dvoranama s ovacijama praćena scena u kojoj lik četnika, koga tumači Boro Stjepanović, ubija partizane. Uprkos kontroverzi, Gluvi barut, koji će ostati upamćen kao posljednji partizanski film, je dobio povoljne kritike i postao posljednji dobitnik Zlatne arene kao jugoslavenske filmske nagrade.

Priča o jednom srpskom selu visoko u bosanskim planinama, čiji su se stanovnici, usred ratnog meteža, našli na udaru dve ideologije, između četnika i partizana. Predstavnici te dve ideologije su partizanski komesar Španac i bivši kraljevski oficir Radekić. Španac je indoktrinirani fanatik, nosilac ideja kojima želi da promeni svet ne pitajući za žrtve, a Radekić je realni poznavalac situacije, čovek iz tih krajeva koji pokušava da sačuva narod, makar i po cenu sopstvenih ideala. Španac u Radekiću vidi uzroke ogorčenog otpora koji seljaci pružaju novoj ideologiji.